Impotencija. Uzrok, simptomi i lečenje

Penis je neparni spoljašnji muški polni organ, koji ima dve funkcije. Učestvuje kao  erektilni spoljašnji organ, koji služi za reprodukciju, ali pored toga učestvuje i kao organ za mokrenje. Smešten je iznad testisa i ispod simfize.Sastoji se od dva šupljikava tela, corpora cavernosa (kavernozno telo penisa), koje se pruža duž celog organa. Ova su tela napunjena sunđerastim tkivom, a njih obavija membrana, tunica albuginea. Sunđerasto tkivo sadrži glatke mišiće, fibrozna tkiva, šupljine, vene i arterije. Uretra koja je kanal za protok urina i ejakulat, proteže se donjom stranom corpora cavernosa. Erekcija se postiže senzornom i mentalnom stimulacijom (simpatikusom). Otuda mišljenje da muškarcima upravlja simpatikus (za uzbuđenje je potrebna, senzorna i mentalna stimulacija), a ženama parasimpatikus (za uzbuđenje je potreban dodir). Impulsi iz mozga i lokalnih živaca opuštaju mišiće corpora cavernosa, omogućujući dotok krvi i popunjavanje praznih šupljina. Krv podiže pritisak u corpora cavernosa, čime se penis povećava. Tunica albuginea omogućava zadržavanje krvi u corpora cavernosa, čime se zadržava erekcija. Erekcija se završava, kada se mišići penisa kontrahiraju, što zaustavlja dotok krvi i otvara izlazne kanale.


Impotencija (erektilna disfunkcija) predstavlja nemogućnost postizanja i održavanja erekcije, dovoljno dugo i u neophodnoj meri, kako bi pacijent mogao neometano ostvariti seksualni odnos
Foto: Kurir


Impotencija (erektilna disfunkcija) predstavlja nemogućnost postizanja i održavanja erekcije, dovoljno dugo i u neophodnoj meri, kako bi pacijent mogao neometano ostvariti seksualni odnos.



Uzroci erektilne disfunkcije:
Seksualno uzbuđenje muškarca je kompleksan proces u koji su uključeni mozak, hormoni, emocije, nervi, mišići i krvni sudovi. Erektilna disfunkcija može nastati kao posledica poremećaja, bilo kog od navedenih faktora. Stres i problemi u sferi mentalnog zdravlja, mogu izazvati ili pogoršati erektilnu disfunkciju, takođe od prevelike želje da se muškarac dokaže pred partnerkom, može da dođe do pojave psihološke erktilne disfunkcije, najčešće se javlja kod mladih muškaraca, na samom početku njihove seksualne aktivnosti. Ponekad je uzrokuje upravo kombinacija fizioloških i psihičkih faktora erektilne disfunkcije. Mali fiziološki problem koji usporava seksualnu reakciju, može da proizvede anksioznost u vezi sa održanjem erekcije. Kao rezultat, usled anksioznosti, može doći do erektilne disfunkcije. 
Povremena erektilna disfunkcija se ne smatra medicinskim problemom, ali ako postane hronična, moguće je da je reč o problemu zbog fizičkih ili psihičkih razloga.
Koji su faktori rizika za nastanak erektilne disfunkcije?
Fiziološki:
  • Vaskularne bolesti, najčešće je u pitanju ateroskleroza
  • Pejronieva bolest (stvaranje “otvrdnuća” na penisu sa krivljenjem penisa)
  • Problemi sa prostatom (karcinom prostate),
  • Dijabetes melitus (šećerna bolest),
  • Gojaznost i metabolički sindrom,
  • Visok krvni pritisak,
  • Visoki nivoi holesterola i triglicerida,
  • Prijapizam (dugotrajna neželjena i bolna erekcija),
  • Neurološke bolesti (Parkinsonova bolest, Multipla skleroza),
  • Zloupotreba alkohola, narkotika i pušenje,
  • Hormonski disbalans: nizak testosteron, visok prolaktin, zloupotreba steroida od strane bodibildera, problemi sa hormonima štitne žlezde,
  • Hirurški zahvati (prostatektomija-hirurško ukanjanje prostate),
  • Povrede u karličnoj regiji ili kičmenom stubu,
  • Radioterapija karlične regije.
Psihološki:

  • Stidljivost,
  • Poremećaje spavanja,
  • Kumulativni i hronični stres (najčešćče kao posledica stresog načina života, stresnog posla, problema u vezi ili braku itd.),
  • Odsusutvo uvida da sam sebi stvara i održava problem sa erekcijom,
  • Loš odnos za partnerkom,
  • Zloupotreba problema od strane partnerke (manipulativne partnerke imaju sklonost da koriste ovaj problem, kako bi svog muškarca ucenjivale i stvarale mu osećaj manje vrednosti).

Oko 5% muškaraca starosti od 40 godina i između 15-25% starijih od 65 godina, suočava se sa ovim problemom, dok je u Americi oko 10% odraslih muškaraca impotentno.

Istraživanje koje je sprovedeno u Srbiji tokom 2009. godine, pokazalo je da je svaki treći građanin Srbije, uzrasta od 35 do 65 godina, barem jedanput imao problema sa erekcijom u toku protekle godine, što je u skladu sa podacima na globalnom nivou.


Simptomi impotencije:

Karakteristični simptomi impotencije su: erektilna disfunkcija (poremećena ili odsutna erekcija), erekcijska disfunkcija i poremećaji erekcije, kao i problem sa smanjenom seksualnom željom. Može da bude fizička ili psihološka ili kombinacija oba.
Fizička impotencija je nemogućnost doživljavanja ili održavanja erekcije, nakon jutarnjeg buđenja. Razvija se postepeno, ali kontinuirano, tokom određenog vremenskog perioda. 
Psihološka impotencija dolazi naglo i kao reakcija na nedavni događaj. 
U slučaju impotencije koja traje duže od tri meseca i koja se ne može dovesti u vezu s nekim očiglednim stresnim događajem, lekovima, alkoholom ili zdravstvenim stanjem. Neophodno je pristupiti rešavanju problema erektilne disfunkcije, najčešće se odlazi kod lekara specijaliste, a to su urolog (specijalista za probleme sa muškim reproduktivnim sistemom) i endokrinolog (specijalista za probleme sa endokrinim sistemom – žlezdama, odnosno hormonima). 
Ranije se smatralo da je najčešći uzrok erektilne disfunkcije, psihološki, međutim danas se zna, da je kod mnogih muškaraca u pitanju organski problem.


Posledice erektilne disfunkcije:

  • Nezadovoljstvo seksualnim životom,
  • Stres ili anksioznost,
  • Opadanje samopoštovanja i samopouzdanja,
  • Bračni ili partnerski problemi,
  • Nemogućnost začeća.
Kada je po sredi rešavanje problema erektilne disfunkcije, najčešće se odlazi kod lekara specijaliste, a to su urolog (specijalista za probleme sa muškim reproduktivnim sistemom) i endokrinolog (specijalista za probleme sa endokrinim sistemom – žlezdama, odnosno hormonima).


Lečenje impotencije:

Ono za čim posežu muškarci, čim im se prvi put javi problem sa impotencijom ili samo žele da impresioniraju partnerku, jeste čuvena "plava tableta", poznatija pod nazivom Viagra.
Pored viagre, za lečenje se koristi i Megatop. Njegova osnovna aktivna supstanca (kao i generički naziv) je tadalafil, koja pripada grupi lekova pod nazivom inhibitori fosfodiesteraze tipa 5 (PDE5). Oni deluju tako što pomažu u opuštanju krvnih sudova penisa i na taj način omogućavaju erekciju. Lek Megatop je u formi bledožutih, ovalnih film tableta sa utisnutom oznakom na jednoj strani. Dostupan je u dozama od 2,5, 10 i 20 mg. Tadalafil je na našem tržištu dostupan pod nazivom Cialis. Ono što je najbitnije, lekove ne treba uzima bez konsultacije sa lekarom. U slučaju da je impotencija nastala kao rezultat drugih psiholoških problema, poput alkoholizma ili drugih oblika zavisnosti, od presudnog je značaja lečiti i uzrok i posledicu. Produžen problem sa potencijom može produbiti već postojeći psihološki problem kod muškaraca. Pored gore navedenih tableta, tablete Potencijal su se pokazale, kao jako delotvorne, kao lek za povećanje potencije. 
Kegelove vežbe: To su vežbe za jačanje mišićnog dna karlice, nisu rezervisane samo za žene, već se preporučuju i muškarcima. Postoje mnogi faktori koji utiču da mišići dna karlice oslabe: dijabetes, hiperaktivna bešika, hirurški zahvat uklanjanja prostate (prostatektomija), Kronova bolest. Vežbanje mišićnog dna karlice najpre se preporučuje za urinarnu i fekalnu inkontinenciju, ali je dokazano da ima pozitivan efekat i kod erektilne disfuncije.
U hirurško lečenje impotencije spadaju rekonstruktivne operacije na krvnim sudovima penisa, kao i ugradnja penilnih proteza. Podvezivanje vena pri korenu penisa je relativno uspešna procedura kod malog broja pacijenata, kod kojih se dijagnostikuje povećan otok krvi kroz vene. Operacija je daleko uspešnije kod mlađih pacijenata. 


Prirodno lečenje erektilne disfunkcije: 
  • Milovanje- partneri se uzajamno miluju, bez stimulacije polnih organa, pri čemu je pokušaj seksualnog odnosa isključen.
  • Genitaina stimulacija bez orgazma- partneri nežno i neobavezno stimulišu jedno drugom genitalije, što se čini do erekcije, ali ne i do orgazma. Pošto je kod muškarca orgazam povezan sa erekcijom, genitalno nadraživanje, bez orgazma, odvratiće muškarca od misli, da li će imati erekciju ili ne, što automatski otklanja i strah da je neće imati. 
  • Genitaina stimulacija do orgazma- stimulisanje do orgazma, ali opet bez seksualnog odnosa. Pretpostavlja se da je orgazam dovoljno prijatan doživljaj da može suzbiti strah i anksioznost. Ova faza terapije ponavlja se, sve dok erekcija ne postane dovoljno stabilna.
  • Delimični seksualni odnos- ovde žena ima aktivniju ulogu tako što zauzima položaj iznad muškarca, stimuliše svoje genitalije penisom i povremeno ga uvlači u vaginu, kada smatra da je erekcija dovoljna. Doživljavanje orgazma pri ovakvoj stimulaciji nije zabranjeno. Naprotiv, ukazuje da se terapija bliži kraju.
  • Potpuni seksualni odnos- muškarac je sada sposoban da učestvuje oslobođen straha i anksioznosti, bez posebnih i dodatnih stimulacija.
Ovo je jedina bolest, koja se najbolje leči u dvoje, počev od aktivnog razgovora, pa do poslednje faze lečenja, gde se ponovo uspostavlja redovan seksualni odnos. Drage dame, da li bi pomogle Vašem partneru da prevaziđe trenutni problem i ponovo vrati svoje samopouzdanje u spavaćoj sobi? Pišite nam u komentarima, jedva cekamo da čujemo Vaše mišljenje i iskustva sa ovim problemom. 

Постави коментар

0 Коментари