Anksioznost. Uzrok,simptomi i lečenje

Kao što svi znamo, depresija je bolest 21. veka, pored depresije tu je i anksioznost. Dok je neki smatraju bolešću, drugi je smatraju načinom života (život pod iracionalnim strahom). Ali kako god da je neko smatra, ono što je ključno jeste, da sve veći broj ljudi, pre svega žena, pati od ovog mentalnog poremećaja. 

Anksioznost i strah predstavljaju sastavni deo života iako to mogu da budu neprijatne emocije, one su korisne-omogućavaju nam bržu procenu situacije, opasnosti u kojoj se nalazimo i pripremaju nas za brzu reakciju "fight or flight" (beži ili bori se)
Foto: Omnescentar.com

Anksioznost i strah predstavljaju sastavni deo života iako to mogu da budu neprijatne emocije, one su korisne-omogućavaju nam bržu procenu situacije, opasnosti u kojoj se nalazimo i pripremaju nas za brzu reakciju "fight or flight" (beži ili bori se).

Svi smo nekad u životu bili anksiozni pred neke veće događaje (polaganje ispita, razgovor za posao, izčekivanje raznih rezultata), to je svakako normalna reakcija organizma na nove izazove i strah od za sada nečeg nepoznatog. Međutim, kada osoba oseća anksioznost koja je učestala ili intenzivna i počinje da je remeti u svakodnevnom životu, onda je reč o mentalnom poremećaju, koji zahteva lečenje. U ovom slučaju lečenje malo rogobatno zvuči, jer nije samo klasično lečenje koje medicina poznaje (lekovi), nego zahteva malo drugačiji pristup u vidu terapije kod psihologa ili psihijatra, ali nekada su sasvim dovoljne seanse kod psihoterapeuta, bez uzimanja lekova.

Šta je anksioznost?

Anksioznost se najčešće definiše kao nedefinisani strah ili strepnja. Za razliku od straha koji se uglavnom odnosi na očiglednu pretnju, anksioznost se odnosi na anticipaciju pretnje, odnosno "osećaj da će se nešto loše desiti". Često se naziva i slobodno lebdeći strah. Kada je anksioznost iracionalna ili patološka, odnosno kada se javi anksiozni poremećaj, tada ne postoji racionalan izvor straha ili izvor postoji, ali je anksiozna reakcija daleko veća u odnosu na uobičajenu reakciju. Anksiozna osoba vremenom počinje da izbegava određena mesta (strah od otvorenog prostora-Agorafobija), situacije, određene osobe ili životinje, koja kod nje bude dodatnu anksioznost i dovode je do napada panike. Zbog toga ovaj poremećaj remeti normalan kvalitet života. Anksioznost je najčešći mentalni poremećaj i može pogoditi osobe u bilo kom trenutku života, češće se javlja kod žena, ali ne tako retko može da se javi i kod muškaraca. 

Žašto nastaje anksioznost i koji su faktori rizika za pojavu iste?

Kao i kod generalno većine mentalnih bolesti, ali i sistemskih, tako i kod anksioznosti ne postoji jasan uzrok nastanka poremećaja, već se smatra da su okidači genetski faktori i faktori sredine. To donekle znači da postoje osobe sa osetljivim nervnim sistemom, kod kojih se to može primetiti još dok su bebe, jer su dosta plačljive i lako se uznemire, ali naravno da dosta zavisi od uticaja sredine, da li će takve bebe u nekom trenutku života razviti anksiozni poremećaj. Samim tim dolazimo do pitanja, da li postoji neki okidač za pojavu anksioznog poremećaja? Odgovor je kratak i jasan i sastoji se od jedne reči. Postoji. Okidači mogu biti intenzivan stres ili opasnost, ili može biti posledica dugotrajnog akumuliranja stresa manjeg intenziteta. 
Faktori rizika koji mogu da dovedu do pojave anksioznosti su: trauma, stres izazvan bolešću, drugi mentalni poremećaji, ličnost osobe, anksioznost u porodici, konzumiranje droge i alkohola. 

Anksiozni poremećaji ispoljavaju se na nekoliko načina:

  • Panični napadi: nastupaju iznenada. Praćeni su znojenjem, bolom u grudima, preskakanjem srca (palpitacije), gušenjem...
  • Socijane fobije: karakterišu obuzetost brigom, nedostatk samopouzdanja, osećaj krivice, prisilne misli kako vas drugi osuđuju i žele da vas osramote i ismeju jer niste dovoljno dobri
  • Posebne fobije: veoma intenzivan strah u toku određenih događaja. Ova vrsta straha je toliko preterana da osobe koje ga osećaju izbegavaju inače uobičajene situacije i aktivnosti poput odlazaka na skupove i mesta gde ima više ljudi, vožnju gradskim prevozom, letenje avionom itd.
  • Generalizovani anksiozni poremećaj: tipična je izražena brižnost i napetost koja nema utemeljenja u realnosti

Simptomi anksioznosti:

Kao što znamo da postoji više različitih oblika anksioznosti, tako postoji i široki opus simptoma. Navešćemo neke od njih, ali naravno da su većinski simptomi individualni ili da se kod različitih ljudi različito manifestuju. 
Osećaj nervoze, nemira i tenzije, doživljaj nadolazeće opasnosti, osećaj slabosti i umora, teškoće u koncentraciji, poremećen san , nemogućnost kontrole brige, izbegavanje određenih mesta i situacija, doživljaj krivice, doživljaj neadekvatnosti, hladni, mokri, utrnuli dlanovi i stopala, kratak dah (plitko disanje), preskakanje srca (palpitacije), suva usta, mučnina, napeti mišići vrata, ramena i leđa, vrtoglavica.

Postavljanje dijagnoze anksioznosti:

Dijagnoza anksioznosti se ne može tako jednostavno postaviti, nije samo rešavanje jednog testa, nego je malo složeniji proces, a on podrazumeva: 

  • Isključivanje drugih medicinskih oboljenja. Ukoliko imate fizičke simptome anksioznosti, lekar treba da Vas uputi na određene testove i analize kako bi isključio mogućnost postojanja neke druge, medicinske bolest koja izaziva ove simptome (iz razloga što se simptomi anksioznosti mogu javiti i kod raznih bolesti srca i krvnih sudova, dok se npr. vrtoglavica može javiti kod raznih neuroloških oboljenja)
Ukoliko niije u pitanju somatska bolest, tačnu dijagnozu mentalnog poremećaja može utvrditi psihijatar ili psiholog i to na osnovu:
  • Intervjua i opservacije. Pod time se podrazumeva razgovor sa psihijatrom ili psihologom o Vašim osećanjima, mislima i ponašanjima, u svrhe preciznijeg uvida u vrstu problema.
  • Psiholoških upitnika i testova. Postoje određeni upitnici koji na sličan način kao i intervju ispituju osećanja i misli i pomažu psihijatru/psihologu u određivanju konačne dijagnoze.

Lečenje anksioznosti: 

Nakon utvrđivanja da patite od nekog oblika anksioznosti, možete da izabereta adekvatan vid terapije koji najviše odgovara vašem stanju, ali i onaj vid terapije koji vam najviše prija. 
  • Promena životnih navika- Veliki broj ljudi ima blaži oblik anksioznosti i za redukciju takvih, blažih simptoma, često je dovoljno promeniti određene životne navike
  • Psihoterapija- Kada su u pitanju teži simptomi, koji više remete osobu u njenom funkcionisanju i koje ona teže kontroliše, psihoterapija može pomoći. Terapija anksioznosti podrazumeva raznovrsan rad osobe sa psihoterapeutom na jačanju samopouzdanja, usvajanju strategija za prevladavanje anksioznosti, rešavanju problema i slično. 
  • Lekovi- Kod osoba kojima je veoma teško da se izbore sa svojim simptomima, psihijatar može preporučiti psihofarmakeOni mogu uključivati različite anksiolitike, antidepresive ili sedative. Cilj ove terapije je da reguliše ozbiljne simptome anksioznosti putem regulisanja hemijskih procesa u mozgu.
Čak i kada je osobi preporučena terapija psihofarmaticima, najbolji vid terapije jeste, sve zajedno, promena životnih navika, psihoterapija i redovno uzimanje lekova. 
Pored svega navedenog, postoji način i da sami sebi pomognete, to možete učiniti promenom načina života odnosno navika: budite što više fizički aktivni, izbegavajte alkohol i rekreativne droge, prestanite da pušite i smanjite unos kofeina (nikotin i kofein su supstance koje dovode do povećanja simptoma anksioznosti), hranite se zdravo (voće, povrće, žitarice od celog zrna i riba, smanjuju anksioznost), spavajte dovoljno (6-8h u kontinuitetu), koristite relaksacione tehnike i tehnike prevladavanja stresa. Pronađite aktivnosti koje vas smiruju (neke od njih možete naučiti i na psihoterapiji). To može biti meditacija, joga, vežbe disanja, vežbe relaksacije mišića ili bilo šta drugo što vas vraća u sadašnji trenutak. Sve informacije su informativnog karaktera, za sva dotatna pitanja oko terapije obratiti se svom lekaru, a sva ostala pitanja, komentare i sugestije možete da pišete nama u komentarima, a mi ćemo Vam vrlo rado odgovoriti na njih. 


Постави коментар

0 Коментари