Hashimoto tiroiditis. Uzrok, simptomi i lečenje

Hashimoto tiroiditis predstavlja deo spektra autoimunih oboljenja štitaste žlezde koji je posledica autoimune destrukcije ćelija štitaste žlezde, što vodi ka smanjenoj produkciji tiroidnih hormona ili hipotireozi. 

Na taj način, Hashimoto tiroiditis je glavni uzročnik smanjene funkcije štitaste žlezde. Značajno češće se javlja kod žena (4:1) pa je pol, zajedno sa genetskom predispozicijom, ono što u najvećoj meri određuje ovo oboljenje.

Bolest izaziva upalni proces, poznata je i kao hronični limfocitni tireoiditis, a najpoznatija pod nazivom Hašimoto tireoiditis.

Početak bolesti je skoro uvek sa vrlo oskudnim simptomima i znacima koji mogu trajati mesecima i godinama ili pak, moguće je tokom rutinskih analiza naći izmenjene nalaze.

Koji su uzroci nastanka Hašimoto tireoiditisa?

Razlozi zbog kojih imuni sistem napada štitnu žlezdu nisu do kraja poznati i otkriveni.
Neki naučnici veruju da virus ili bakterija mogu izazvati autoimune reakcije u našem organizmu koje dovode do produkcije autoantitela usmerenih protiv štitne žlezde, dok drugi veruju da postoji genetska predispozicija za razvoj ovog poremećaja.
Kombinacija faktora – uključujući genetiku, pol, starost i faktore okruženja – može odrediti rizik od razvoja bolesti.
Hašimoto se može javiti sa povećanom funkcijom žlezde, kao i sa normalnom ili smanjenom.
Hašimoto sindrom najčešće pogađa žene srednjih godina, ali može uticati i na muškarce i žene svih starosnih grupa, a može se javiti i kod  dece.
Ukoliko postoji sumnja, neophodno je ispitati funkciju štitne žlezde putem lekarskih pregleda od strane endokrinologa i potrebne laboratorijske dijagnostike da bi se dokazala bolest.

Hašimoto tireoiditis simptomi?

U početku, u takozvanoj nultoj fazi bolesti, simptomi Hašimoto-ove bolesti izostaju, a hormonski status štitne žlezde je u granicama referentnih vrednosti.
Određen broj pacijenata, čak i u ovoj fazi, može  primetiti blago uvećanje u prednjem delu vrata (takozvana guša).

Hašimoto obično polako napreduje tokom godina i uzrokuje hronična oštećenja štitne žlezde, što dovodi do promene nivoa hormona štitnjače u krvi, koji dugo ostaju u referentnom opsegu.
U drugoj fazi bolesti kreće i stvaranje i produkcija antitela koja napadaju sopstvenu štitnu žlezdu.

Znaci i simptomi uključuju simptome (hipotiroidizma):

  • Umor i tromost;
  • Preosetljivost na hladnoću;
  • Opstipaciju (zatvor);
  • Bledilo lica;
  • Suva koža;
  • Otečeno lice;
  • Lomljivi nokti;
  • Gubitak kose;
  • Neobjašnjivo povećanje telesne težine;
  • Bolovi i slabosti u mišićima;
  • Bolovi i ukočenost zglobova;
  • Prekomerno ili produženo menstrualno krvarenje;
  • Depresija;
  • Problemi sa pamćenjem;
  • Usporen srčani rad;
  • Nizak pritisak.

Kada je potrebno posetiti lekara?

Obavezno posetite svog doktora ako se pojave ovi znaci i simptomi:

  • Umor bez očiglednog razloga;
  • Suva koža;
  • Bledo, otečeno lice i kapci;
  • Zatvor.

Prilikom posete lekaru, pre nego vam da da uradite testove za štitnu žlezdu, veoma je važno da doktor dobije informaciju ukoliko ste:

  • Operisali štitnu žlezdu,
  • Lečeni radioaktivnim jodom ili antitiroidnim lekovima,
  • Imali  zračenje glave, vrata ili gornjeg dela grudnog koša.

Ako imate visok holesterol u krvi, razgovarajte sa svojim lekarom o tome da li je uzrok tome hipotiroidizam.
Ako primate hormonsku terapiju za hipotiroidizam izazvan Hašimoto tireoiditisom, redovno pregledajte i testirajte štitnu žlezdu.
Vremenom se može promeniti doza leka koja je potrebna da adekvatno zameni funkciju štitne žlezde.

Hashimoto tiroiditis predstavlja deo spektra autoimunih oboljenja štitaste žlezde koji je posledica autoimune destrukcije ćelija štitaste žlezde, što vodi ka smanjenoj produkciji tiroidnih hormona ili hipotireozi
Foto: 101 Hair Clinic

Koji su faktori rizika za razvoj Hashimotovog tiroiditisa?

Faktori koji povećavaju rizik od razvoja Hašimoto-vog tiroiditisa:

  • Studije su pokazale da češće oboljevaju žene;
  • Ako ste srednjih godina;
  • Imate druge članove porodice sa oboljenjima štitne žlezde ili drugim autoimunim bolestima;
  • Prisustvo druge hronične bolesti – poput reumatoidnog artritisa, dijabetesa ili lupusa tipa 1;
  • Izloženost prekomernom nivou zračenja u okolini, toksičnim metalima;

U poslednjem stadijumu bolesti, kao posledica Hašimoto sindroma, mogu se javiti i razviti i druge hronične bolesti (celijakija, psorijaza, reumatoidni artritis, lupus itd.).

Koje su komplikacije ako se bolest ne leči?

Ukoliko se ne leči, neaktivna hipotiroidna štitnjača uzrokovana Hašimoto-ovim tireoiditisom može dovesti do brojnih zdravstvenih problema kao što su:

Gušavost

Stalna stimulacija štitne žlezde da luči više hormona može dovesti do povećanja veličine žlezde – guše.

Hipotiroidizam je jedan od najčešćih uzroka srčanih problema

Hašimotov tireoiditis takođe može biti povezan sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, uglavnom zbog visokog nivoa holesterola tj. lipoproteina male gustine (LDL holesterola), poznatog i kao  „loš“ holesterol.
Ako se hipotireoza ne leči, može dovesti do srčane insuficijencije.

Problemi sa mentalnim zdravljem

Depresija se može javiti rano u Hashimotovoj bolesti i vremenom može postati sve teža.
Simptomi smanjene funkcije štitne žlezde su blagi i javljaju se postepeno, pa se mogu pogrešno protumačiti kao depresija.
Hašimotov tireoiditis takođe može dovesti do smanjenja seksualne želje (libida) i kod muškaraca i kod žena.

Miksedem

Ovo retko, po život opasno stanje, može se razviti usled dugotrajnog teškog hipotireoidizma kao rezultat nelečene Hašimoto-ove bolesti. Njegovi znaci i simptomi uključuju pospanost, praćenu dubokom letargijom i nesvesticom.

Miksedemska koma

Koma zbog miksedema može biti uzrokovana izlaganjem prehladi, sedativima, infekcijama ili drugim oboljenjima tela. Stanje zahteva hitan medicinski tretman.

Fetalni defekti

Bebe rođene od strane žena sa nelečenim hipotiroidizmom usled Hašimotovog tiroiditisa sklonije su intelektualnim problemima i zastojima u razvoju.
Možda postoji veza između hipotireoidne trudnoće i urođenih oštećenja, poput rascepa nepca.

Zdravstveni problemi novorođenčeta

Takođe postoji veza između majčine trudnoće sa hipotireoidizmom i problema sa srcem, mozgom i bubrezima novorođenčadi.
Ako planirate da zatrudnite ili ste u ranoj trudnoći, obavezno proverite nivo hormona štitne žlezde.  

Kako se postavlja dijagnoza?

Testovi za dijagnostiku mogućeg prisutstva Hašimoto-ove bolesti mogu se uraditi ako se osećate sve umornije ili tromije, imate suvu kožu, zatvor i hrapav glas ili ako ste prethodno imali problema sa štitnom žlezdom.
Takođe, test možete uraditi potpuno preventino, posebno nakom 30-te godine života.
Dijagnoza Hašimotovog tiroiditisa zasniva se na pregledu endokrinolga, ultrazvuku štitne žlezde, kao i na kliničkim simptomima i rezultatima testova iz krvi, kojima se mere nivoi hormona TSH i FT4.
Takođe se određuju i anti TPO antitela, kao i anti TG antitela.
Hormon štitne žlezde TSH se proizvodi u hipofizi. Ako štitna žlezda ima smanjenu funkciju, nivo tireoidnih hormona (FT4) je nizak. Istovremeno, nivo TSH je povišen jer hipofiza pokušava da stimuliše štitnu žlezdu da proizvodi više hormona.
Koristeći osetljivi TSH test, lekari mogu mnogo ranije da dijagnostikuju poremećaje štitne žlezde, često pre pojave simptoma ili komplikacija bolesti.
Pošto je Hašimoto-ova bolest autoimuna bolest, autoantitela se mogu otkriti u uzorku krvi.
Test krvi može potvrditi prisustvo antitela protiv tireoidne peroksidaze (anti TPO antitela) i protiv tireoglobulina (anti TG antitela).
TPO je enzim koji se nalazi u štitnoj žlezdi i igra važnu ulogu u proizvodnji tireoidnih hormona.
Imajte na umu da test na anti TPO antitela nije pozitivan kod svih koji imaju Hašimotov tireoiditis, a neki ljudi imaju antitela na TPO, ali nemaju strumu, hipotireozu ili druge probleme sa štitnom žlezdom.

Da li postoji lek za Hašimotov tiroiditis?

Medicinsko protokol lečenje Hašimoto-ove bolesti uključuje praćenje i supstitucionu terapiju tireoidnim hormonima (npr. Sintetički tireoidni hormon levotiroksin-Eutyrox).
Lečenje  primenom suspstitucionih tireoidnih hormona je obično efikasna terapija. Pored terapije lekovima, jako je bitno voditi računa o ishrani, kao i celokupnom mikrobiomu creva, uz adekvatnu dozu fizičke aktivnosti.

Ne postoji izlečenje kod Hašimoto tireoiditisa. Ako bolesnik ima blagu kliničku sliku, malo uvećanje žlezde bez subjektivnih smetnji, uz redovne kontrole i proveravanje hormonalnog statusa lečenje nije potrebno.

Hašimotovu bolest treba shvatiti ozbiljno, ukoliko se ne leči može uticati na pojavu karcinoma.

Hormonalnom terapijom se postiže dobra regulacija nivoa hormona u organizmu, što u narednih nekoliko meseci
dovodi do gubitka simptoma i regulisanja metabolizma. Terapija se uzima doživotno
Ako je štitasta žlezda previše uvećana, može biti indikovano hirurško uklanjanje dela ili čitave tiroide.

Постави коментар

0 Коментари