Prostatitis, BHP, karcinom prostate

Prostata je neparni mišićno-žlezdani organ, smešten u maloj karlici ispod dna mokraćne bešike i ispred završnog dela debelog creva (rektum). Njena veličina i oblik podsećaju na kesten, zbog toga je zovu i kestenjača. Rast i razvoj prostate su pod stalnom kontrolom hormona, pre svega testosterona.

Kroz prostatu prolazi mokraćna cev, i dva izvodna semena kanala. Prostata je mesto gde se ukrštaju mokraćni putevi i putevi kojima odlazi sperma. Zajedno sa semenim kesicama učestvuje u stvaranju semene tečnosti, koja olakšava kretanje spermatozoida, stvara povoljnu kiselost i u sebi sadrži brojne nutritivne i energetske materije važne za život i kretanje spermatozoida. Prostatični sekret predstavlja prirodni mehanizam borbe protiv infekcije.

Bolesti prostate se mogu podeliti na: prostatitis (zapaljenje prostate), benigna hiperplazija prostate (benigno uvećanje prostate), karcinom prostate. 


Prostatitis:

Prostatitis je zapaljenje prostate, koji može biti akutan ili hroničan. Zapaljenje prostate je oboljenje koje može da nastane bez obzira na životnu dob. 

Osnovni način dobijanja prostatisa je infekcija bakterijama. Bakterije mogu proizaći iz nehigijene, oslabljenog imuniteta ili seksualnog odnosa. Sam prostatis počinje onog momenta kada se bakterija zadrži u prostati. Usled nemogućnosti mokrenja, bakterija koju imate u traktu će se vratiti nazad u prostatu, i započeti razvijanje.

Nakon toga se pojavljuju i teži simptomi. Prostatis posebno pogađa ljude koji:

  • Spadaju u mlađe ili sredovečne demografije,
  • Već su imali prostatis,
  • Već su imali infekciju bešike ili uretre,
  • Koji su imali povredu pubične regije,
  • Koristili su urinarni kateter,
  • Imaju HIV/AIDS,
  • Imali su biopsiju prostate.

Problemi sa prostatom, simptomi koji ih prate, su slični drugim bolestima i infekcijama urinarnog trakta. Simptomi prostatisa uključuju:

  • Potreba za mokrenjem bez mogućnosti da se mokri,
  • Visoka temperatura,
  • Drhtavica,
  • Probleme sa mokrenjem,
  • Bol u testisima ili bazi penisa,
  • Zamućen urin,
  • Bolno mokrenje,
  • Bol u donjim leđima i rektumu,
  • Krv u semenoj tečnosti,
  • Osećaj težine u donjem stomaku i testisima.


Prvih pet simptoma se odnose na blaže oblike prostatisa. Ostali se odnose na prostatis koji se već razvio i morate da se obratite lekaru.

Bolove u testisima, penisu i donjem stomaku ne smete nikada ignorisati. Oni su uvek indikatori ozbiljnijih oštećenja organizma. Praćenje urina je jednostavan način da dobijete uvid u zdravlje organizma.


U slučaju akutnog prostatisa, primenjuje se terapija koja dovodi do smanjena prostate, a nakon toga se daju antibiotici. U slučaju hroničnog prostatisa, neophodno je više terapija, suplementacija, a nekada čak i promena načina života. 


Prostatitis je zapaljenje prostate, koji može biti akutan ili hroničan. Zapaljenje prostate je oboljenje koje može da nastane bez obzira na životnu dob.  Osnovni način dobijanja prostatisa je infekcija bakterijama. Bakterije mogu proizaći iz nehigijene, oslabljenog imuniteta ili seksualnog odnosa. Sam prostatis počinje onog momenta kada se bakterija zadrži u prostati. Usled nemogućnosti mokrenja, bakterija koju imate u traktu će se vratiti nazad u prostatu, i započeti razvijanje.
Foto: magazin Zdravlje i Prevencija

Benigna hiperplazija prostate:

Nastaje kao posledica uvećanja dela prostate koji se naziva "prelazna zona", čime ostali delovi prostate bivaju potisnuti ka periferiji - ka kapsuli prostate, a mokraćna cev stisnuta. Proces je povezan za starenje i hormon testosteron i njegovi derivati imaju značajnu ulogu u kontroli rasta prostate. Prva ognjišta hiperplazije prostate se javljaju u tridesetim i četrdesetim godinama života, ali kliničke menifestacije se javljaju kasnije. U osmoj deceniji života, više od 90 % muškaraca ima BPH.

Najčešće se javljaju tegobe u smislu čekanja na otpočinjanje mlaza (kod prvog jutarnjeg mokrenja), naprezanja pri mokrenju, slabijeg mlaza mokraće, tanakog mlaza, prekidanja mlaza mokraće tokom mokrenja, potpune nemogućnosti mokrenja, ucestalog noćnog mokrenja, jakih, nezadrživih nagona na morenje, učestalijeg dnevnog mokrenja, curenja ili kapanja urina...

Dijagnoza se postavlja na osnovu:Pregleda urologa, laboratorijskih analiza krvi i urina – PSA i fPSA, opšti pregled urina i urinokultura, spermokultura, kompletna krvna slika, CRP, standardna biohemija (pre svega jonogram, glikemija, urea i kreatinin). EHO urotrakta
Što se tiče lečenja, postoji više vidova terapije:
Praćenje i redovne kontrole: za osobe bez tegoba ili sa minimalnim tegobama koje izaziva umereno uvećana prostata.
Medikamentozna terapija: za pacijente sa umerenim tegobama, bez značajnijih komplikacija i bez značajnije opstrukcije.
Hirurško lečenje: operacije prostate se radi kada su veoma izražene tegobe.


Karcinom prostate:

Spada u najčešća maligna oboljenja muškaraca, i nalazi se na prvom mestu po učestalosti u odnosu na sve maligne tumore, kod muškaraca posle 50. godine života. Pravi uzrok nastanka karcinoma prostate još nije poznat. Zna se da postoje nasledne forme u oko 10% obolelih, za koje je karakteristično oboljevanje mlađe populacije, oko 50-te godine života. Sa starošću, rizik od obolevanja je sve veći, a faktor nasledne forme je manji. 

Najznačajniji faktori rizika za razvoj ovog tumora su: starenje, etnička pripadnost i genetska predispozicija. Ono što je sigurno jeste da se učestalost ovog tumora uvećava sa godinama starosti. Tako podaci s obdukcija pokazuju da u dobnom rasponu od 31 do 40 godina 9-31% muškaraca ima okultni karcinom prostate, dok ta učestalost u dobi 71-80 godina iznosi 40-73%Pušenje, navike u ishrani, gojaznost, infekcije, alkohol i izloženost toksinima dovode se u vezu s razvojem ovog karcinoma. 

Karcinom prostate je najčešće spororastući tumor, bez simptomatologije ili vrlo retko na karcinom prostate mogu ukazivati simptomi poput učestalog, urgentnog mokrenja sa oslabljenim i tankim mlazom mokraće koji su tipični za benigno uvećanje prostate, a nastaju zbog pritiska tumora na mokraćnu cev. Većina ovih bolesnika se dijagnostikuje u asimptomatskom stadijumu na temelju povišene vrednosti PSA (prostata specifični antigen). Kod proširene bolesti javljaju se bolovi, i to najčešće u kostima.
Sumnja na bolest postavlja se zbog povišenih vrednosti PSA i digitorektalnim pregledom prostate. PSA marker je prostata specifični protein čija vrednost u krvi korelira sa karcinomom prostate, ali i sa: dobroćudnim uvećanjem prostate, zastojem mokraće, infekcijama prostate,  rektalnim pregledom prostate, pa čak i ejakulacijom do 48 sati pre uzimanja krviZato se vrednost PSA ne sme određivati neposredno nakon digitorektalnog pregleda ili biopsije prostate jer bi rezultati imali lažno visoke vrednosti. PSA nije idealan marker i nije 100% specifičan i senzitivan, ali predstavlja zasad najbolji marker za ovu vrstu tumora.

Definitivna dijagnoza se dobija biopsijom prostate, koja se danas radi kroz završni deo debelog creva, ultrazvučno vođena i uz prethodnu antibiotsku pripremu. Kada patolog potvrdi da je reč o karcinomu prostate, potrebno je utvrditi da li je bolest još uvek ograničena na prostatu ili se možda proširila na limfne žlezde, kosti, jetru, pluća, odnosno na okolne organe, prvenstveno na debeleo crevo i mokraćnu bešiku. U tu svrhu se koriste skener, magnetna rezonanca, scintigrafija skeleta, ali ishod ovih ispitivanja se može naslutiti u zavisnosti od vrednosti PSA i  karakteristika tumora koje daje patolog. 

Bolesnici sa organograničenom pa i lokalno uznapredovalom bolešću, leče se operativno ili zračenjem. Obe ove metode mogu dovesti do izlečenja i prema nekim autorima su isto efikasne. Radikalna prostatektomija podrazumeva odstranjenje cele prostate i semenih kesica. Potrebno je odstraniti dovoljno okolnog tkiva da bi se postigle negativne hirurške ivice i sprečio recidiv bolesti.

Lečenje radioterapijom pokazalo je dobre rezultate. Terapija zračenja može biti spoljašnja ili unutrašnja, sa implantiranjem radioaktivnih zrnaca u prostatu ili u njenu blizinu. Prednost brahiterapije je da se može primeniti u jednom danu, te čuva erektilnu funkciju u većem broju pacijenata nego što je to u pacijenata lečenih drugim metodama.

Kod proširene bolesti, kao prva terapijska opcija se koristi hormonska terapija koja dovodi do kastracionih nivoa testosterona, muškog polnog hormona. Ona može biti hirurška sa uklanjanjem testisa ili medikamentozna, kada se primaju injekcije na jedan, tri ili šest meseci koje dovode do istog efekta. Bolesnici kod kojih je došlo do razvoja hormonotpornog stadijuma bolesti primaju hemioterapiju.

Kako pokazuju istraživanja, jedan od sastojaka piva, po imenu ksantohumol štiti od karcinoma prostate. Pre nego što svi krenete u prodavnicu po pivo, dobro je znati jednu manu ovog istraživanja, a to je da je potrebno popiti čak 17 piva kako bi se ostvario povoljan uticaj na prostatu. Ksantohumol je stvar koje ima u hmelju, a inhibira specifične proteine s površine prostate koji imaju ulogu u nastanku karcinoma. Prvi put je otkriven 1931. godine, ali njegov učinak na zdravlje bio je nepoznat do pre 10 godina. 

Постави коментар

0 Коментари