Šuga. Uzrok, simptomi i lečenje

Šuga je parazitarno oboljenje kože uzrokovano šugarcem (Sarcoptes scabiei), čija je penetracija u kožu vidljiva u obliku papula, vezikula ili linearnih kanalića u kojima se nalaze paraziti i njihova jaja. 




Iako mnogi misle da je šuga bolest prošlosti, i da je iskorenjena, nažalost, to je zabluda. Šuge i dalje ima, pa se u svakodnevnoj praksi dermatolozi susreću sa decom i odraslima, koji su oboleli. Globalna statistika ukazuje, da se svake godine oko 300 miliona ljudi obrati lekaru, zbog šuge.

Iako se smatra da je šuga bolest siromašnih, ekonomski status ipak nije značajan faktor. Vrlo često ljudi, koji putuju, pa i u skupljim hotelima, mogu da obole od šuge. Zabluda je da neadekvatna higijena ima veze sa zarazom. Moguće je dobiti šugarca i korišćenjem ćebeta, gde je prethodno neko boravio ko ima šugu. Ipak, scabies norvegica (parazit šugarac) jeste najčešće oboljenje beskućnika i zato se smatra da neko ko ne održava higijenu ima šugu. Ali, to nije tačno.


Uzročnik infekcije:

Uzročnik oboljenja je Sarcoptes scabiei var. hominis, koji pripada rodu Sarcoptes iz familije Sarcoptidae. Odrasla ženka je dugačka 0,4mm, dok je mužjak manjih dimenzija, dužine 0,2. Oplođena ženka buši kanale (ductuli) u rožnatom sloju epiderma i u njima odlaže dnevno 3-4 jaja. Iz jaja se izlegne larve za jedno 4-5 dana i kroz stvorene otvore izlaze na površinu. Za potpuni razvoj odraslog parazita potrebno je oko 3 nedelje. Mužjak živi na površini kože i ugine ubrzo posle oplođenja ženke. Kod nekomplikovanog scabiesa na oboleloj osobi se nalazi oko 12 parazita. Van čovečjeg tela uzročnik scabiesa ugine za oko 5-7 dana, a za desetak minuta na temperaturi od 50°C, osetljiv je i na temperaturu ispod 20°C. Kreće se ka toplijim mestima, sa odeće prema koži. Rezervoar zaraze je čovek.


Način prenošenja:

Šuga se prenosi direktnim kontaktom. Međutim, potreban je malo duži kontakt. Rukovanjem se ne može preneti, ali ako se držite za ruke barem 15 minuta, možete dobiti šugarca. Postoje mesta, koje šugarac voli i to su predeo oko ručnih zglobova, predeo stomaka (oko struka), donji deo leđa. Tu se prvo naseli i onda cirkuliše, a ono što se vidi kao crvenilo i osećaj tog stravičnog svraba je sekundarna promena, vrsta alergijske reakcije. Šuga dosta svrbi i karakteristično je da više svrbi u večernjim satima, kada se telo zagreje. Najveći problem je intenzivan svrab i oni, koji imaju šugarac žale se da ne mogu da spavaju. 

Šuga se uglavnom ne može preneti kratkotrajnim kontaktom- rukovanjem, zagrljajem, pa ni probom odeće, ali se ponekad dešavaju sporadični slučajevi. Pod dužim kontaktom podrazumeva se spavanje u istom krevetu, nošenje tuđe garderobe, korišćenje zajedničke posteljine, seksualni odnos. Prenos se često događa među članovima porodice, na mestima, gde više osoba boravi u malom postoru, kao i u vrtićima i školama. Važno je znati da parazit, koji izaziva šugu, ne može da preživi u spoljašnjoj sredini duže od 48 sati. Za održavanje higijene u prostoru, dovoljno je temeljno usisavanje i čišćenje.


Simptomi infekcije:

Simptomi bolesti javljaju se 4-6 nedelja nakon infestacije (ulaska parazita u organizam domaćina, u ovom slučaju, kožu domaćina), kod osoba, koje se prvi put infestiraju. Kod osoba, koje su ranije već imale šugu, simptomi nastaju 1-4 dana po ponovnoj ekspoziciji. Osoba je zarazna od momenta ekspozicije, pa sve, dok se šugarac i njegova jajašca ne unište odgovarajućim lekovima.
  • Intenzivan svrbež kože, koji se pojačava noću i u toplini i pojava crvenog osipa na mestima koja se grebu,
  • Pojava sitnih kanalića (rovova, sivkasto-crne linije na koži) najčešće između prstiju šake, ručnom zglobu, podlakticama, laktovima, pazuhu, donjoj strani trbuha, unutarnjoj strani bedara, dojkama oko bradavica, donjoj strani gluteusa,
  • Pojava tamnih tačkastih promena poput osipa, a u težim slučajevima i bubuljica u zahvaćenom području,
  • Kod odojčadi i dece mogu biti zahvaćeni glava, lice, vrat, dlanovi i tabani,
  • Moguća je sekundarna bakterijska infekcija, koja nastaje grebanjem kože,
  • Kod ljudi oslabljenog imuniteta, može se razviti puno ozbiljniji oblik svraba, poznat kao norveški svrab (Scabies norvegica), gde dolazi do velikog umnožavanja parazita i stvaranja zadebljanja sa hiljadama uzročnika.
Ukoliko primetite prve simptome ove zarazne kožne bolesti, odmah se uputite lekaru. Ako vam stručno lice potvrdi da je to u pitanju, izolacija je najbolji način, da zaštite osobe u vašoj okolini!!!


Dijagnoza infekcije:

Postavlja se na osnovu epidemiološke anamneze i kliničke slike, a potvrđuje se mikroskopskim dokazivanjem parazita u kožnim promenama.


Lečenje infekcije:
  • Neophodno je rano otkrivanje obolelih radi blagovremenog započinjanja lečenja.
  • Lečenje sprovoditi antiskabicidnom terapijom po nalogu dermatovenerologa.
  • Radi postizanja uspeha u lečenju, potrebno je da se lek aplicira na celu površinu kože osim glave i vrata.
  • Potrebno je pooštravanje svih mera lične higijene, pranje korišćenog donjeg veša, posteljine i odeće nošene 48h pre početka terapije, korišćenjem vrele vode i deterdženta, potom peglanje istih.
  • Pre početka lečenja, oboleli se okupa toplom vodom i sapunom, zatim peškirom dobro osušiti kožu, promeniti posteljinu i garderobu.
  • Dan posle poslednjeg mazanja, opet se okupati i promeniti posteljinu i garderobu.
  • Skabies je porodična bolest, pa je u najvećem broju slučajeva, neophodno da se istovremeno leči cela porodica.
  • Obzirom da se prenosi intimnim, bliskim kontaktom, potrebno je obavestiti seksualnog partnera, koji takođe treba da se leči.
Permetrin je lek izbora, koji se nanosi na kožu celog tela pre spavanja, a ispira se nakon 8-14 sati (ako je potrebno terapija se ponovi nakon nedelju dana). 
Ivermektin je peroralni lek, dokazanog delovanja, uglavnom namenjen težim oblicima svraba (ne za decu ispod 6 godina). 
Za ublažavanje svraba moguće je uključiti anihistaminike i kratkotrajno uzimanje kortikosteroidnih lekova. Ono što zabrinjava je porast rezistencije uzročnika na učestalo korištenje lekova, ali razvoj tehnologije i napori u proučavanju molekularne biologije parazita, moglo bi dovesti i do razvoja efikasne vakcine protiv svraba.


Prevencija infekcije:

Prevencija je usmerena na edukaciju stanovništva i medicinske javnosti o načinu prenošenja šuge. Metode suzbijanja šuge podrazumevaju prijavu i isključivanje infestiranih osoba iz škole ili sa posla u toku lečenja i jedan dan po završetku lečenja. Kod hospitalizovanih bolesnika primenjuje se kontaktna izolacija u trajanju od 24 časa. Preporučuje se pranje donjeg veša, odeće i posteljine, koju je koristila infestirana osoba vrelom vodom (na 90 stepeni) i sušenjem, čime se uništavaju paraziti i jajašca. Neophodno je aktivno traženje neprijavljenih ili neprepoznatih infestiranih osoba u porodici ili kolektivu i profilaktičko lečenje kontakata.
Prevencija se svodi na rano otkrivanje simptoma bolesti i pravovremeno lečenje obolelih i održavanje lične higijene osoba, koji su u kontaktu sa zaraženima. Svako može da se zarazi i da ima šugu. To nije znak da je neko prljav, nemaran ili seksualno promiskuitetan, zato treba reagovati, već sa pojavom prvih prepoznatljivih simptoma i obratiti se lekaru za pomoć. 
One stvari, koje ne mogu ni da budu otkuvane u veš mašini, niti odnete na hemijsko čišćenje, preporuka je da se provetravaju 4 dana napolju, ako su temperature visoke, ili da odstoje preko noći na otvorenom, ako su temperature vazduha ispod nule.


Statistika šuge u zemlji i regionu:

Prema podacima Gradskog zavoda za javno zdravlje, u Beogradu je 2019. godine šugom bila zaražena 1.131 osoba, tokom 2021. ukupno 707, a tokom prošle 2022 godine 512. Dok je ove godine, samo u februaru, šuga potvrđena kod 62 osobe.
Prema podacima iz Crne Gore, do marta 2023. godine, prijavljen je 31 slučaj obolelih od šuge.  
Prema nekim podacima, tokom 2011. godine od šuge u Bosni i Hercegovini obolelo je 7596 osoba, dok je u Republici Srpskoj iste godine registrirano 1486 zaraženih, što je manje u odnosu na FBiH. Gledano po godinama, broj obolelih opada, pa je prošle godine bio na nivou cele Bosne i Hercegovine bilo 1463 slučaja. 
Što se podataka iz Hrvatske tiče, tu je kriva konstantna, tako da se godišnje prijavi ispod 1000 novooboljelih od šuge.

Постави коментар

1 Коментари