Karcinom pluća. Uzrok, simptomi i lečenje

Pluća su paran organ, preko koga se odvija razmena gasova između spoljašnje sredine i organizma. Kada udahnete, vazduh prolazi kroz dušnik (traheju) i ulazi u dva glavna disajna puta, levi i desni glavni bronh, od kojih svaki vodi u svoje plućno krilo. Desno plućno krilo ima tri glavna dela, koje nazivamo režnjevima (lobusima), dok levo plućno krilo ima dva režnja (lobusa). Plućna krila su razdvojena prostorom, koji se zove sredogruđe (medijastinum), a u kome se nalaze srce, dušnik, jednjak, veliki krvni i limfni sudovi, kao i znatan broj limfnih čvorova. Disajni putevi se dele u manje disajne cevi, bronhiole, koje donose vazduh do pluća. Na kraju bronhiola nalaze se milioni malih proširenja, koja se nazivaju alveole. Alveole uzimaju (apsorbuju) kiseonik, koji odatle ulazi u krvne sudove i raznosi se po organizmu, a iz organizma, tj. krvi, se oslobađa ugljen-dioksid, koji se izdiše u spoljašnju sredinu.

Karcinom bronha (karcinom pluća) je maligna bolest, koja se karakteriše nekontrolisanim ćelijskim rastom u plućnom tkivu. Ako se ne leči, može doći do proširenja bolesti van pluća (metastaza) u okolna tkiva i druge delove tela. 

Karcinom bronha (karcinom pluća) je maligna bolest, koja se karakteriše nekontrolisanim ćelijskim rastom u plućnom tkivu. Ako se ne leči, može doći do proširenja bolesti van pluća (metastaza) u okolna tkiva i druge delove tela
Foto: Talija Lab

Većina karcinoma, koji se pojave prvo u plućima su tzv. primarni plućni karcinomi i nastali su iz epitelnih ćelija. Većina tipova plućnih karcinoma su nesitnoćelijski karcinomi (adenokarcinom, planocelularni karcinom i krupnoćelijski karcinom pluća).
Karcinom pluća spada u jedno od najčešćih malignih oboljenja u Srbiji, a u 90% slučajeva se javlja kod dugogodišnjih pušačaGodišnje se u svetu registruje 1,8 miliona novih slučajeva oboljevanja od ove maligne bolesti. Na trećem je mestu po stepenu smrtnosti, posle raka pankreasa i raka jetre.

Dok se u Srbiji svake godine registruje oko 6000 novoobolelih od karcinoma pluća, a premine oko 4600 ljudi.

Srbija je u vrhu zemalja sa brojem obolelih, što je u korelaciji sa pušenjem. Vojvodina sa populacijom od oko 2 miliona stanovnika, mesečno registruje 150 novootkrivenih bolesnika sa karcinomom bronha.


Starosna dob, koja je najviše izložena oboljevanju od ove bolesti je između 40 i 70 godina starosti, s time da su oboleli najčešće stariji oko 60 godina, mada se vremenom ta granica sve više pomera ka mlađim osobama. Muškarci su nešto više izloženi riziku od oboljevanja od ove bolesti. Jedan od 12 muškaraca se razboli od karcinoma pluća, dok će jedna od 18 žena biti pogođena ovom bolešću. Što znaci da je odnos muškarci prema ženama, 1:1,5 u korist muškaraca. Kao i mnoge druge maligne bolesti, tako i karcinom pluća, ukoliko se na vreme dijagnostikuje karcinom pluća, ovo oboljenje može da se prevede u hroničnu bolest. U određenim slučajevima, karcinom pluća, može da se leči novim lekovima, kao i imunološkim terapijama.

Obratite pažnju na to, koji su prvi simptomi karcinoma pluća, jer je upravo u  tom najranijem stadijumu, karcinom izlečiv u više od 50% slučajeva. Dok sa  druge strane imamo, karcinom pluća, koji je metastazirao i gde je njegova  izlečivost jedva oko 2%.


Tipovi karcinoma pluća: 
Upravo prema tipu ćelija, karcinom pluća se deli na: sitnoćelijski karcinom pluća (SCLC) i nesitnoćelijski karcinom (NSCLC).
Skoro pa 80% registrovanog karcinoma pluća, čini upravo nesitnoćelijski karcinom, a u tu grupu lekari ubrajaju: adenokarcinom, planocelularni karcinom i krupnoćelijski karcinom pluća. 
Onih 20% registrovanih slučajeva je prepoznato kao sitnoćelijski karcinom pluća, a jako je bitno da se odredi o kom tipu karcinoma pluća je reč, jer se svaki od njih leči na različiti način. Ima znatno lošiju prognozu, jer je već u momentu postavljanja dijagnoze dosta rasprostranjen po telu.

Uzroci karcinoma pluća:

Pušenje cigareta je glavni uzrok oko 90% slučajeva raka pluća kod muškaraca i oko 70% kod žena. Karcinom pluća postao je sve češći kod žena, jer sve više žena puši cigarete. Što više cigareta osoba popuši, to je veći rizik od karcinoma pluća.
Mali deo karcinoma pluća, oko 10-15% kod muškaraca i 5% kod žena, uzrokuju supstance na koje se nailazi ili udiše pri radu. Rad s azbestom, zračenjem, arsenom, niklom, hlorometil etrima i emisijama iz visokih peći povezuje se s karcinom pluća. Izloženost radon plinu u kućama, može biti važna u malom broju slučajeva. Ponekad karcinom pluća, posebno adenokarcinom i karcinom alveolarnih ćelija, nastaje kod ljudi, na čijim plućima postoje ožiljne promene, zbog drugih bolesti, kao što su tuberkuloza i fibroza, ali i učestale upale pluća, koje se javljaju uvek na istom mestu. 
Pasivno pušenje, takođe može da poveća rizik oboljevanja od karcinoma pluća, pasivni pušači imaju 1,5-2x veći rizik od nepušača. 
Ljudi sa astmom nemaju veći rizik od razvoja raka pluća. Međutim, ako je astma dijagnostikovana u ranom detinjstvu, a prisutni su drugi faktori rizika, lekar može da predloži dodatne preglede, kako nešto ne bi promaklo. Pulmolozi često slušaju pluća kod asmatičara i čuju šištanje, kao jedan od pratećih simptoma astme. Međutim, dobra je ideja da se uradi skener pluća, da bi bili sigurni da nema tumora. Kod asmatičara se može desiti da promakne neki simptom, koji bi uz astmu mogao da ukazuje i na rak pluća.


Simptomi karcinoma pluća:

Simptomi karcinoma pluća zavise o tipu, smeštaju i načinu na koji se širi. Obično je glavni simptom neprestani kašalj. Ljudi sa hroničnim bronhitisom, koji obole od karcinoma pluća, često primete da njihov kašalj postaje jači. Ako se može iskašljati, ispljuvak je prožet krvlju. Ako se karcinom širi u niže smeštene krvne sudove, može uzrokovati teško krvarenje.
Karcinom može izazvati piskanje, sužavanjem disajnih puteva u kojima ili oko kojih raste. Suženje bronha, može dovesti do spuštanja dela pluća, koji snabdeva taj bronh, stanje, koje se naziva atalektaza. Druga posledica, može biti upala pluća sa kašljanjem, povišenom temperaturom, bolovima u grudnom košu i kratkim dahom. Ako tumor raste u zidu grudnog koša, može uzrokovati stalni bol u grudima.
Simptomi koji nastaju kasnije uključuju: gubitak apetita, gubitak težine i slabost. Karcinom pluća često uzrokuje nakupljanje tečnosti oko pluća (pleuralni izlivi) , što dovodi do kratkog daha. Ako se karcinom proširi unutar pluća, može doći do teškog disanja, niskog nivoa kiseonika u krvi i zastoja srca.
Karcinom može da se proširi u nerve vrata, uzrokujući spuštene kapke, malu zenicu, udubljeno oko i smanjeno znojenje na jednoj strani lica. Skup tih simptoma poznat je kao Hornerov sindrom. Karcinom u plućnom vrhu može se širiti u nerve, koji inervišu ruku i čine je bolnom, obamrlom i slabom. Oštećeni mogu biti i nervi glasnih žica, što dovodi do promuklosti.
Karcinom se može širiti neposredno uz jednjak ili blizu njega i pritiskati ga, dovodeći do poteškoća pri gutanju. Ponekad se stvara nenormalan prolaz (fistula) između jednjaka i bronha, što uzrokuje, jaki kašalj tokom gutanja, jer hrana i tečnost ulaze u pluća.
Karcinom pluća može rasti u srce te prouzrokovati nepravilni srčani ritam, povećanje srca ili pojavu tečnosti u perikardnoj kesi, koja obavija srce. Karcinom može da se širi u ili oko gornje šuplje vene (jedna od velikih vena u grudnom košu). Začepljenje te vene uzrokuje da se krv vraća nazad u druge vene gornjeg dela tela. Vene na zidovima grudnog se zbog toga proširuju. Lice, vrat i prednji deo grudnog koša uključujući grudi, nabubre i postanu grimizne boje. To stanje dovodi i do kratkog daha, glavobolje, poremećaja vida, vrtoglavice i pospanosti. Obično se ti simptomi pogoršavaju, kad se osoba nagne prema napred ili legne.
Karcinom pluća može da se širi i putem krvotoka u jetru, mozak, nadbubrežne žlezde i kosti. To se može dogoditi u ranom stadiju bolesti, naročito u slučaju karcinoma sitnih ćeija. Simptomi, kao što su zastoj srca, smetenost, grčevi i bol u kostima, mogu se razviti i pre pojave plućnih problema, što otežava rano postavljanje dijagnoze.
Neki oblici karcinoma pluća imaju efekte daleko od pluća, kao što su metabolički, nervni i mišićni poremećaji (paraneoplastički sindrom). Ti sindromi nisu povezani s veličinom ili smeštajem karcinoma pluća i ne ukazuju nužno da se karcinom proširio izvan grudnog koša. Oni su pre uzrokovani supstancama, koje karcinom luči. Ti simptomi mogu biti prvi znak karcinoma ili prvi pokazatelj da se karcinom nakon lečenja povratio. Primer paraneoplastičkog sindroma je EatonLambertov sindrom, koji se manifestuje izvanrednom mišićnom slabošću. Drugi primer je mišićna slabost i bol uzrokovan upalom (polimiozitis), što može biti praćeno i upalom kože (dermatomiozitis).
Neki oblici karcinom pluća luče hormone ili supstance koje liče na hormone, što ima za posledicu nenormalno visoke nivoe hormona. 
Karcinomi sitnih ćeija, mogu da luče kortikotropin i uzrokuju pojavu Cushingovog sindroma, ili antidiuretski hormon, koji dovodi do zadržavanja vode i niskog nivoa natrijuma u krvi. Neuobičajena velika proizvodnja hormona, može izazvati karcinoidni sindrom- crvenilo lica, piskanje, proliv i probleme sa srčanim zaliscima. Karcinom skvamoznih ćelija, može lučiti supstancu sličnu hormonima, koja dovodi do vrlo visokih nivoa kalcijuma u krvi. Drugi hormonski sindromi povezani sa karcinomom pluća, uključuju povećanje grudi kod muškaraca (ginekomastija) i porast hormona štitne žlezde (hipertireoza). Mogu se pojaviti i promene na koži, uključujući tamnjenje kože u pazuhu. Karcinom pluća čak može promeniti veličinu prstiju na rukama i nogama i izazvati promene na završecima dugih kostiju, što se može videti na rendgenskim snimcima.
Alatmantniji, specifični simptomi, kao što su uporan i neuobičajen kašalj, izmenjen "pušački" kašalj, ili pojava krvi u iskašljavanju (hemoptizije), otežano disanje i bol u grdudima, javljaju se tek, kada je bolest već poodmakla!!!


Dijagnostika karcinoma pluća:

Kada se javi sumnja na postojanje ove maligne bolesti, pacijent se šalje u neku od specijalističkih zdravstvenih ustanova, radi pregleda i dopunskih analiza. Potrebno je uraditi iscrpnu i detaljnu anamnezu, radiološki snimak pluća, laboratorijske pretrage i ultrazvuk trbušnih organa kao i testove plućne funkcije. U slučajevima kada su potrebne i dodatne, preciznije pretrage onda se radi CT grudnog koša i trbuha. Nakon toga, u slučaju pronalaska sumnjivih promena, pristupa se endoskopskom pregledu bronhijalnog stabla (bronhoskopija) sa uzimanjem uzorka tumorskog tkiva (biopsijom) radi histološke dijagnostike. Dijagnoza se takođe može postaviti i hirurškom biopsijom, kao i aspiracionom biopsijom, uzroka tkiva uz pomoć tanke igle. Magnetna rezonanca se ne u koristi u dijagnostikovanju plućnih bolesti, ali može da pomogne u slučajevima kad treba utvrditi promene na krvnim sudovima pluća, koštanim strukturama ili limfnim čvorovima.


Lečenje karcinoma pluća:
Danas je u celom svetu cilj torokalne onkologije, da karcinom bronha prevede u hroničnu bolest, te da se leči kao hronična opstruktivna bolest pluća i druga hronična oboljenja. To se može postići samo ukoliko se karcinom pluća otkrije u ranom stadijumu i ako se primeti takozvani multimodalni način lečenja (hirurgija, hemoterapija, radioterapija). Da bi se odredio način lečenja, nakon postavljenje dijagnoze, vrši se procena stepena proširenosti bolesti (stadiranje). 
Kod nesitnoćelijskih tumora, među kojima je najčešći planocelularni karcinom, bolest se stadira prema TNM sistemu i grupiše se u stadijume od I do IV. Stadijumi od I do IIIa su operabilni, pri čemu se podrazumeva operativno uklanjanje jednog ili dva plućna lobusa. Ukoliko se iz bilo kojih razloga operacija, ne može izvršiti, dobra alternativa je radikalna zračna terapija sa ciljem dugoročne kontrole bolesti. U stadijumu IIIa, primenjuje se preoperativna hemioterapija. Stadijumi IIIb i IV se leče hemioterapijom uz bolju kontrolu simptoma bolesti.
Sitnoćelijski (mikrocelurarni) karcinom pluća ima znatno lošiju prognozu i često je već proširen u momentu postavljanja dijagnoze. Leči se primenom hemioterapje (režim sa cisplatinom), posle čega se primenjuje zračna terapija. Stepen odgovora na terapiju je visok, ali nažalost i stopa vraćanja bolesti je takođe visoka. Kod proširene bolesti, primenjuje se samo hemioterapija u cilju produžavanja preživljavanja i ublažavanja simptoma bolesti.

Prognoza bolesti:

Sa karcinom pluća se živi na oprezu. Maligne ćelije mogu da budu u latenciji, kao "spavajući" tumori, koji mogu da se aktiviraju nekim od "okidača". Ti okidači mogu biti temperature ili stres čak i 20 godina nakon uspešnog lečenja. Novina u patologiji raka pluća je to, da se kod dugoživećih obolelih, koji su podvrgnuti citostatskoj terapiji i zračenju, mogu javiti novi primarni tumori (metahroni tumori). Statistički je pokazano da su osobe, lečene od jednog vida karcinoma, pod većim rizikom da obole od novog primarnog tumora, u odnosu na osobe, koje nisu bolovale od malignih bolesti. Ali, ti statistički podaci se ne odnose samo na karcinom pluća, nego generalno na sve karcinome. Kao što je, kod karcinoma jedne dojke, šansa da u narednih 5 godina oboli i druga dojka, čak 40%. 
Izlečenima se savetuje da što više borave u prirodi,da se bave umerenom fizičkom aktivnošću, da obrate pažnju da im ishrana bude uravnotežena bez masnoća, posle zdravog obroka, preporuka je da konzumiraju sveže povrće, prvenstveno u sirovom stanju, a što se alkohola tiče, nije zabranjen, ako je to samo, jedna čaša vina dnevno.


Zbog čega je karcinom pluća toliko smrtonosna bolest?
Glavni razlog leži u činjenici da se karcinom pluća otkriva tek u kasnom, uznapredovalom stadijumu bolesti. A u tim situacijama su i mogućnosti lečenja ograničene, dok je sama prognoza bolesti zaista loša. Upravo se karcinom pluća i otkriva sasvim slučajno i to na rutinskom rendgenskom snimku pluća, odnosno skeneru predela grudnog koša. Simptome uglavnom pacijenti i ne osete na najbolji mogući način, pa se i ne javljaju lekaru, te je jako bitno na vreme ići na preventivne preglede. Naročito ukoliko su pacijenti izloženi glavnom faktoru rizika- duvanski dim, ali i aerozagađenjima poput rada sa naftom i njenim derivatima, kao i izloženosti velikoj količini stresa. Preventivni pregledi igraju jako bitnu ulogu, kako bi se ova bolest izlečila na vreme. Simptomi, koji se ukazuju pacijentima da nešto nije uredu, su uglavnom oni, koji jasno pokazuju da je bolest uznapredovala. Pre svega mislimo na uporni kašalj, promenu karaktera hroničnog kašlja, ali i bola u grudima prilikom kašljanja ili dubokog disanja. Pored toga, pojavljuje se iskašljavanje sukrvičavog ili krvavog ispljuvka, a primetne su i upale pluća, uvek na istom mestu pa i gubitak apetita i telesne težine.

Nova studija o lečenju karcinoma pluća:
Randomizovana studija koja je u fazi II istraživala isprobala kombinaciju lekova ramucirumab i pembrolizumab. Ramucirumab je inhibitor receptora-2 faktora rasta vaskularnog endotela (VEGFR-2). Ovaj lek blokira rast enzima, koji su neophodni za formiranje krvnih sudova. Dok je pembrolizumab lek za imunoterapiju, poznat kao inhibitor imunološke kontrolne tačke, koji je usmeren na identifikaciju kontrolnih imunoloških tačaka u ćelijama raka. Stručnjaci, koji su učestvovali u ovom istraživanju navode da ovi lekovi povećavaju u proseku za 31% stopu preživljavanja u poređenju sa standardnim tretmanima nege, koji se sastoje od inhibicije imunološke kontrolne tačke i hemioterapije zasnovane na platini. Ovo je zanimljiva randomizovana studija faze II u kojoj je učestvovalo 136 pacijenata, kod kojih nije zabeleženo poboljšanje stanja posle primene imunoterapije i hemioterapije zasnovane na platini. Stručnjaci naglašavaju da ovo nije nov koncept lečenja, ali i dodaju da trenutna studija pruža prvi nagoveštaj efikasnosti navedene kombinacije lekova, kod uznapredovalog nesitnoćelijskog raka pluća. Pacijenti su imali prethodni odgovor tumora na inhibiciju imunološke kontrolne tačke, a dodatak anti-angiogene intervencije sa inhibicijom VEGFR2, može uticati na dendritske ćelije i citotoksične T limfocite, kako bi se poboljšali antitumorski imuni odgovor. Kombinovana terapija ramucirumaba i pembrolizumaba, produžava stopu preživljavanja i posle progresije bolesti u ranoj fazi lečenja. Stručnjaci ipak naglašavaju da i pored značaja ovog istraživanja za lečenje raka pluća, nema još dovoljno dokaza, koji mogu uticati na to da se promeni terapijski pristup kod uznapredovalog raka pluća. U istraživanju je učestvovalo 136 pacijenata, što svakako nije dovoljan uzorak, koji bi upućivao na jasnije zaključke. Pored malog broja ispitanika, čeka se završetak III faze ispitavanja i kraj studije.

Ako gubite na težini bez razloga i hrana vam je postala bezukusna i odbojna,  važno je otkriti uzrok ovim promenama. Neki ljudi zaboravljaju na obrok,  drugi postaju brzo siti, a neki osećaju mučninu nakon obroka. Ako ovi  simptomi nisu bili prisutni pre, obavezno se javite lekaru. Kada ulažete veći  napor u disanje, vaš apetit može biti znatno smanjen. Bol u stomaku i gubitak apetita mogu da nastanu, ako se karcinom proširio na jetru!!!

Šta se događa u telu nakon prestanka pušenja?
  • 20 minuta nakon prestanka pušenja krvni pritisak pada i puls se smanjuje,
  • 12 sati posle prekida pušenja, nivo ugljen-monoksida u krvi pada na normalu,
  • Posle 2-12 nedelja bez pušenja, cirkulacija se poboljšava i funkcija pluća se poboljšava,
  • Nakon 1-9 meseci bez pušenja, kašalj i otežano disanje se smanjuju,
  • Posle 1 godine bez cigareta rizik od koronarne bolesti se približno upola smanjio,
  • 10 godina bez cigareta, smanjuje se rizik od karcinoma pluća na približno polovinu, a takođe se smanjuje i rizik od raka usta, grla, jednjaka, mokraćne bešike, grlića materice i pankreasa,
  • Nakon 15 godina bez pušenja rizik od koronarne bolesti je isti kao kod nepušača.
Najbolja prevencija svih oboljenja izazvanih pušenjem cigareta je da se smanji broj potencijalnih pušača. To se postiže edukativnim programima sa školskom decom, pozitivnim uticajem porodice i rad primarne zdravstvene zaštite na širenju svesti o štetnosti duvanskog dima. Tim aktivnostima može se uticati da mladi nikada ne postanu pušači ili bar da se odloži početak konzumacije ili da se što pre prekine pušenje cigareta (čim se zadovolji adolescentska želja).

Постави коментар

0 Коментари