Autizam kod odraslih

Dok se autizam najčešće dijagnostikuje kod male dece, moguće je da odrasli sa poremećajem autističnog spektra ostanu nedijagnostikovani.

Autizam je doživotno stanje, koje karakteriše slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, kao i ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja.

Poremećaj autističnog spektra (ASD) je naziv za niz sličnih stanja, uključujući Aspergerov sindrom, koji utiču na društvenu interakciju, komunikaciju, interesovanja i ponašanje osobe.

Aspergerov sindrom je jedan od najzbunjujućijih tipova autizma, jer je obično povezan s vrlo visokom inteligencijom, pa takvi ljudi mogu prikriti određene probleme, koje autizam uzrokuje.

Ljudi iz spektra autizma mogu, na primer, da budu preosetljivi na zvukove, dodire, ukuse, mirise, svetlost ili boje. Oni mogu doživeti intenzivnu anksioznost oko neočekivanih promena i u društvenim situacijama. Međutim, ne postoje dve osobe sa poremećajem iz autističnog spektra koji imaju potpuno isti skup simptoma, a on se naziva spektrom zbog raznolikosti njegovih znakova i simptoma i njihove razlike u ozbiljnosti.

Autizam je doživotno stanje, koje karakteriše slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, kao i ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja.
Foto: Dečija Psihologija


Iako se autizam prvenstveno otkriva u prvih nekoliko godina života, u poslednje vreme sve češće se može čuti o slučajevima autizma kod odraslih.
Ako ste odrasla osoba, kojoj nije dijagnostikovan autizam, ali verujete da ste možda u spektru, moguće je da se smatrate autističnim sa nižim potrebama za podrškom. U prošlosti, ovo se nazivalo „visokofunkcionalnim” autizmom.

Autizam kod odraslih se može manifestovati nekim od sledećih simptoma i znakova: 

Društvena komunikaciona ponašanja:

• Imate problema sa čitanjem društvenih znakova,
• Učestvovanje u razgovoru je teško,
• Imate problema u vezi sa mislima ili osećanjima drugih,
• Ne možete dobro da čitate govor tela i izraze lica (Možda nećete moći da kažete da li je neko zadovoljan ili nezadovoljan vama),
• Koristite ravne, monotone ili robotske obrasce govora koji ne saopštavaju šta osećate,
• Izmišljate svoje opisne reči i fraze,
• Razumevanje figura govora i izraza (poput „Ptičica rano uhvati crva“ ili „Ne gledaj poklon konja u usta“) je teško,
• Ne volite da gledate u nečije oči, kada razgovarate sa njima,
• Razgovarate istim obrascima i tonom bez obzira da li ste kod kuće, sa prijateljima ili na poslu,
• Mnogo pričate o jednoj ili dve omiljene teme,
• Pravite buku na mestima gde se očekuje tišina,
• Graditi i održavati bliska prijateljstva je teško.

Restriktivna i ponavljajuća ponašanja:

• Imate problema da regulišete svoje emocije i svoje reakcije na njih,
• Promene u rutini i očekivanjima izazivaju jaka osećanja koja mogu uključivati ispade ili slomove,
• Kada se desi nešto neočekivano, odgovarate emocionalnim slomom,
• Uznemirite se kada se vaše stvari pomeraju ili preuređuju,
• Imate krute rutine, rasporede i dnevne obrasce koje morate održavati bez obzira na sve,
• Imate ponavljajuća ponašanja i rituale.

Drugi znaci autizma kod odraslih osoba:

• Veoma vam je stalo i znate o nekoliko specifičnih oblasti interesovanja (kao što su istorijski period, serija knjiga, film, industrija, hobi ili oblast studija),
• Veoma ste uspešni u jednoj ili dve izazovne akademske oblasti. Neki autistični ljudi mogu biti veoma dobri u nekim oblastima, dok takođe imaju velike poteškoće da dobro rade u drugim,
• Veoma ste osetljivi na senzorne unose (kao što su bol, zvuk, dodir ili miris), ili ste mnogo manje osetljivi na ove stvari od drugih ljudi,
• Osećate se kao da ste nespretni ili imate poteškoća sa koordinacijom,
• Radije radite i igrate se sami, a ne sa drugima,
• Drugi vas doživljavaju kao ekscentrika ili akademika,
• U mogućnosti ste da naučite složene detalje i da ih pamtite dugo vremena,
• Dobro učite vizuelno ili slušajući.


Ženama se teže postavlja dijagnoza:

Autistične osobe obično nemaju sve gore navedene znakove i simptome, a mogu imati i druge, koji nisu na spisku. Znakovi i simptomi razlikuju se od osobe do osobe. Takođe, simptomi se mogu razlikovati između muškaraca i žena. Žene s autizmom mogu se bolje snalaziti u socijalnim situacijama od muškaraca sa autizmom. Kao rezultat toga, dijagnostikovanje autizma kod žena može biti izazovnije. Prema nekim istraživanjima, osobe s autizmom, češće pate i od drugih stanja poput anksioznosti ili depresije u odnosu na opštu populaciju.


Ko može da postavi dijagnozu?


Psihijatar je lekar i kvalifikovan je da postavi zvaničnu medicinsku dijagnozu ASD. Postoje neki psihijatri, koji su čak specijalizovani za ASD. Licencirani psiholozi su takođe kvalifikovani da postavljaju ove dijagnoze i mogu biti pristupačniji u nekim oblastima.
U nekim državama, drugi licencirani stručnjaci za mentalno zdravlje, kao što su socijalni radnici, takođe mogu dati zvanične procene ASD.
Psihijatar vam takođe može propisati lekove. Ovo bi moglo pomoći u ublažavanju simptoma poremećaja kao što su anksioznost ili depresija, koji se ponekad javljaju uz ASD.
Socijalni radnici mogu igrati važnu ulogu u podršci autističnim osobama. Možda su upoznati sa lokalnim resursima i grupama za samozastupanje. Neki socijalni radnici mogu pružiti podršku kao voditelji slučaja, pomažući da se olakša odgovarajuća mentalna i medicinska nega.


Terapija autizma kod odraslih:


Postoji mnogo vrsta terapije, koje mogu biti od pomoći odraslim osobama sa autizmom, kao što je kognitivna bihejvioralna terapija (CBT), fizikalna terapija ili radna terapija. Psiholog može pružiti opšte savetovanje ili terapiju bilo individualno ili u grupnom okruženju.

Savetnik za profesionalnu rehabilitaciju (VR) može vam pomoći da procenite vaše specifične snage i potrebe kada je u pitanju rad. Oni vam tada mogu pomoći u pronalaženju ili zadržavanju zaposlenja. Ovo je državna služba koja se razlikuje od države do države. Ako vam je dijagnostikovan ASD, moguće je potražiti podršku koja vam pomaže da poboljšate kvalitet života i izglede za napredovanje. Iako nije tako uobičajeno da se odraslima dijagnostikuje ASD kao deci, više odraslih traži da budu procenjeni na autizam.

U nekim slučajevima, postavljanje dijagnoze može biti korak ka pozitivnim ishodima kao što su pristup resursima, razumevanje sopstvenih snaga i izgradnja veza sa drugim autističnim osobama.

Постави коментар

0 Коментари